Tri Principa objašnjavaju neobjašnjivo

hands holding the sun at dawn

Tri principa- Um, Svijest i Misao su samo riječi koje pokušavaju objasniti neobjašnjivo. Ono na što ukazuju svatko može zapravo samo doživjeti. Upravo je to razlog što se isto često opisuje u metaforama i što se često iste pogrešno tumače već tisućama godina. Kako nekome objasniti kako je biti zaljubljen, kako postići ravnotežu kad učiš voziti bicikl, kako je to imati djecu i kako se vole vlastita djeca? Iako nije lako to objasniti ipak smo navikli na ta nerazumijevanja. No kad vam netko pokušava objasniti da ste većinu života u zabludi, e to je već malo teže za razumjeti. Kad vam netko kaže da sve što osjećate dolazi od vaših misli a ne od okolnosti i drugih ljudi…mislite da je to potpuno nemoguće. No kad malo razmotrite mogućnost da ipak ne vjerujemo svakoj svojoj misli koja naiđe pa kad vidimo da je to tada bio naš izbor tada se ipak bar malo zapitate. Kad se sjetite da vam u dobrom stanju uma ništa ne može čak ni neka loša misao ili vijest. A isto tako vam u lošem stanju uma ne bi puno značilo ni da vam netko kaže da ste dobili novi auto. Sigurno vam se ne bi sviđala bar boja ili marka jer ste čangrizavi i gotovo. Ali kad prespavate ne možete se ni sjetiti zašto ste jučer bili loše. Određeno stanje uma dolazi od jedne misli kojoj smo dali pažnju i tako ju osnažili, dodali smo joj još sličnih misli i one su nas preuzele. Ako mi biramo, zašto jednostavno ne bi dali pažnju samo ugodnim mislima? E sad teško je razumjeti da mi biramo jer da je tako jednostavno već bi nam to odavno netko rekao ili bi sami to shvatili. Teško je sebi i priznati da je tako. Cijeli smo život učeni na način da moramo slušati roditelje, učitelje i vjerovati im. Što ako ni oni nisu znali i u svom neznanju učili nas krivo? Da li vas je to zaista dovelo do obećavanog cilja? A slušali ste i radili sve upravo tako. I mislite kako bi mogli u ovakvom svijetu imati bolje misli. Znam sve…Ali zastanite i razmislite tko vam govori kakav je svijet. Otkuda dolazi to da za bilo što mislite da je ”loše”? Jeste li loši ako niste napravili sve kako su vam govorili? Ili nije ispalo sve kako ste planirali. Tko kaže?
Sami sebi! Zašto? Jer ste tako učeni da mislite i to duuugo! Da li ste onda vi krivi za to ili je kriv onaj tko nije znao da vas krivo uči? Jednostavno nitko nije kriv. To ionako nije bitno ovdje i sada. Bitno je želite li i dalje živjeti u tom svijetu gdje postoji loše…svakodnevno bombardirani informacijama koje vam govore da vam treba ovo i ono za sreću i zdravlje. Vi to već sada imate, samo to još ne znate.

Adriana Pokorni

Skip to toolbar